Božiji Poslanik je uvijek želio da nam ukaže na ono što je za nas najbolje. Brojne zbirke hadisa koje su zabilježile njegove izreke nam to najbolje pokazuju.

Također, Božiji Poslanik je uvijek želio da nas veže za Najutjecajnijeg i Najjačeg, kako naša veza bila jaka i sigurna, i kako bi se imali, s pravom, oslonuti na tu vezu. A najutjecajnija i najjača veza je Uzvišeni Allah.

Ljudi su po svojoj prirodi slabi i žele da tu slabost nadoknade oslanjajući se na jače od sebe i sklapajući razne vrste sporazuma o uzajamnoj zaštiti i pomoći.

U svemu tome je bitno sa kim taj sporazum potpisati i sklopiti.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio svjestan ove činjenice i zbog toga je rekao slijedeće riječi.

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, jedanput jahaše za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Tom prilikom reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dječače, ja ću te naučiti nekoliko riječi: Čuvaj Boga, poštuj Ga i Bog će tebe čuvati. Čuvaj Boga pa ćeš Ga uvijek pred sobom naći. Kad moliš, moli Boga. Kad pomoć tražiš, traži je od Boga.

Dobro znaj, da se čitav svijet sakupi da ti i najmanju korist donese, da ti ne bi donijeli osim one, koju ti je Bog odredio i propisao. A da se opet čitav svijet okupi da ti neku štetu nanesu, ne bi ti nanijeli osim one, koju ti je Bog odredio i upisao."

U jednoj drugoj predaji stoji: "Čuvaj Boga, naći ćeš Ga pred sobom. Kad si u obilju znaj za Boga, Bog će za te znati kad si u tegobi. Dobro znaj; što te promaši nije te moglo pogoditi, a što te pogodi nije te moglo promašiti. Znaj da je Božija pomoć povezana sa strpljivošću, veselje s tugom, a da nakon svake poteškoće slijedi olakšanje." (Tirmizi)

Čini mi se da se mi ljudi uzdamo u nešto drugo, a ne u Allahovu pomoć i pravdu, pa nam Allah daje određene nedaće da bi nas na taj način vratio Njemu, jer zabluda je nadati se tuđoj, a ne Allahovoj pomoći i pravdi.

Kao da nam Uzvišeni Allah kaže: Zašto opet lutate? Zašto se opet uzdate u tuđu, a ne u Moju pomoć? Ja ću vam dati nedaće, ali za vaše dobro da spoznate ko vam je prijatelj, a ko neprijatelj. A glavni cilj nedaća je da se na Allaha oslonite i da samo od Njega pomoć tražite.

Poslušajmo još jednom šta nam naš dragi Poslanik kaže: Čuvaj Boga pa ćeš Ga uvijek pred sobom naći. Uvijek ćeš Njegovu pomoć i olakšanje naći kada ti zatreba. Čuvaj Njegov hatar, pa se nadaj Njegovoj pomoći.

Kad moliš, moli Boga. Kad pomoć tražiš, traži je od Boga. Nemoj se poniziti pred ljudima, ostani ponosan, jer musliman ponizno moli samo Allaha, a poniznost pred ljudima nije prilična osobi koja je abdullah – Allahov rob.

Ko bude tražio pomoć od drugoga, a ne od Allaha, onda će biti prepušten na milost i nemilost onoga na koga se oslonuo.

Kad si u izobilju znaj za Boga, Bog će za te znati kad si u tegobi. Nedaj sebi da se osiliš, jer dunjaluk je prevrtljiv, sutra će ti nešto zatrebati. Znaj za Allaha, pa mu se skrušeno moli, i znaj za Allaha pa siromahu udijeli, znaj za Allaha pa kad si jak nepravdu ne nanosi… jer ćeš i ti biti na drugoj strani!

Dobro znaj; što te promaši nije te moglo pogoditi, a što te pogodi nije te moglo promašiti. Ovo je vjerovanje svakog muslimana. Što se desilo, moralo se desiti, a što nas je mimoišlo nije nas moglo ni zadesiti.

Islamski ummet već duže vremena pogađaju udarci, jedan za drugim. Nekada je to bila Bosna i bosanska tragedija, da bi uslijedila Čečenija, Kosovo, Afganistan, onda Irak, a sada Somalija. Dok pitanje Palestine, muslimana na jugu Filipina i u Kašmiru se nikada nije stišavalo.

Zdrav vjernički razum ne može a da ne reaguje na sav teror koji se vrši nad islamskim ummetom. Na kraju, pa zar sam Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije rekao da nije musliman onaj ko se ne brine o stanju muslimana u svijetu!?

Kap koja je prelila čašu bila je sudska presuda u Hagu. Spomenuta presuda umjesto da bude poklon Republici BiH za njen Dan nezavisnosti koji je bio tri dana nakon presude bila je, ustvari, poruka šta nam smjeraju oni sa Zapada.

Oni kao da nam jasno i glasno kažu: Zašto vi hoćete da budete dio nas kad vas mi ionako takve ne želimo u našim redovima! Vi ste muslimani, budite to i ostanite, a nama takvi ne trebate, osim ako naš millet i našu vjeru ne prihvatite. Zar niste shvatili da Turska želi od 6o-tih godina da bude dio nas i da joj to do današnjeg dana nije pošlo za rukom.

To je potvrda kur'anskog ajeta u kojem Allah, dž.š., kaže: "Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" (Kur’an, El-Bekare, 120.)

Ibn Ataillah es-Sekenderij ima jednu veoma zanimljivu i sadržajnu mudrost koja glasi: Možda ti Allah, dž.š., nešto uskrati da bi ti dao nešto drugo bolje od toga! Poslušajmo je još jednom: Možda ti Allah, dž.š., nešto uskrati da bi ti dao nešto drugo bolje od toga!

Nemojte misliti da nije prošla agresija bila puna milosti za nas. Koliko nas ne bi nikada ušlo u džamiju niti palo Allahu na sedždu da nije bilo rata. Mnogi bi druge odvraćali od džamije, a danas, hvala Allahu, druge pozivaju u nju. Eto, to je dokaz kako nešto loše, a razaranja i ubijanja su loša, mogu donijeti veliki hajr nekom narodu.

Mnogi ljudi su tek sad nakon haške presude shvatili da od anam njih nema pravde, kao što je nikada nije ni bilo, mada su im oči bile zaslijepljene zapadnom pravdom i sve što ima prefiks 'west'.

Nemojte, braćo, zaboraviti da mi nakon namaza dižemo ruke i molimo Allaha da nama, našim porodicama, našoj braći i domovini podari najbolje. Zar mislite da to nema svoga efekta?

U hadisu stoji da kada musliman digne ruke i zamoli Allaha, dž.š., da se Allah stidi da mu ih vrati prazne i bez nagrade.

Pitate se kakve ovo ima veze sa tužbom.

Mi kada zamolimo Allaha On nam dâ odakle se i ne nadamo. Allah, dž.š., će nas između ostalog sačuvati da živimo u zabludi, a u zabludi smo ukoliko smatramo da nam nevjernički Zapad i njihovi političari ili sudstvo žele dobro. Neka nam bivša agresija i ova presuda budu najbolji argument ovoga o čemu govorimo.

Islam od nas traži da budemo ovisno o Allahu, o Njegovoj milosti, a ne o milosti haškog suda, niti Bijele ili crne kuće. Treba od Allaha tražiti i moliti Ga, a ne ulizivati se Zapadnjacima, kako to voli da radi naša elita.

Glave trebaju biti hladne da mi mogle mudrovati i razmišljati. Da bi mogle iz historije pouke i poruke vaditi i zaključivati, jer kakva fajda od učenja historije ako ćemo desetinama puta ponavljati istu grešku.

Presuda je izrečena, ali možda nam je Allah ovo dao da nas izbavi iz zablude, jer je zabluda da živimo ubijeđeni da nas štiti Nato ili Evropska Unija, a ne Uzvišeni Allah.

Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego da kažemo: Hasbunallahu ve ni‘mel-Vekil – Dovoljan nam je Allah i lijep li je On Oslonac.

Ukoliko budemo ove riječi jezikom ponavljali i u svojim mislima o njima razmišljali, te budemo se trudili, marljivo učili i radili, ne trebamo se bojati za našu budućnost, jer će sve što se bude dešavalo biti u našu korist.

Uvijek neka nam je na umu: Hasbunallahu ve ni‘mel-Vekil – Dovoljan nam je Allah i lijep li je On Oslonac.

Hvala Allahu Koji nam podari svoju zaštitu i pravdu koju nećemo nikada zamijeniti drugom prividnom i prozirnom lažnom zaštitom.

Molim Allaha da nam dâ da budemo svjesni šta znači 'biti ovisan o Njegovoj neograničenoj milosti'. Amin.